Voditeljica projekta: Akademkinja Adila Pašalić Kreso

Tim projekta: članovi Odbora za pedagoške nauke ANUBiH

Projekt pod nazivom Pedagoški i andragoški izazovi u kontekstu kućne izolacije djece do 18 godina u vrijeme pandemije COVID-19 potaknut je pandemijskom situacijom, ali će imati dugoročni značaj. Pandemijska situacija kao situacija nove krize sa kojom se suočavaju i djeca i odrasli u BiH ima neke zajedničke karakteristike sa drugim prethodno proživljenim krizama, (ratni sukob i razaranja, izbjeglištvo, poplave, zemljotresi) ali i brojne osobitosti koje donose jedno novo, nepoznato iskustvo života, odgoja, obrazovanja i školovanja. Globalna opasnost COVID-19 donosi lokalnu interpretaciju iste prijetnje.

Predmet istraživanja:

Projekt podrazumijeva organiziranje i implementaciju istraživanja čiji je predmet proučavanja sveobuhvatna znanstvena analiza i procjena odgojno-obrazovne realnosti koja je izmijenjena zbog krizne, naglo nametnute epidemiološke situacije (COVID-19 sa svojim pretpostavljenim i stvarnim posljedicama po čovjekovo zdravlje je neka vrsta nezavisne varijable, varijable konteksta, dok je odgojno-obrazovna realnost varijabla u promjeni, zavisna varijabla).

Projekt će se odvijati u tri etape. Prva je etapa razvoja istraživačkog dizajna, gdje dolazi do izražaja rad u timu na teorijskim i metodološkim usaglašavanjima, te stvaranju mogućnosti za terensko istraživanje. Druga etapa odnosi se na istraživanje u više različitih regija (kantona) BiH na tri razine obrazovanja: predškolskom, osnovnoškolskom i srednješkolskom, a u fokusu su djeca, njihovi roditelji i nastavnici. Treća etapa pripada evaluaciji procesa, pisanju izvještaja i publiciranju rezultata istraživanja.

Projekt o kojem je ovdje riječ treba razumijevati kao  početni proces dugoročnog praćenja efekata krize COVID19. To je dio ambicioznijeg istraživačkog zahvata koji nije samo transferzalne, već longitudinalne prirode: istinski efekti mogu biti jasniji tek kroz nekoliko godina (najmanje 5) jer se istraživanjem želi uhvatiti fenomen u promjeni, za šta je potrebno vrijeme.

Istraživanje kombinira kvantitativni i kvalitativni pristup, s posebnim hermeneutičkim uklonom. Istraživačka pitanja i hipoteze postavljaju se u kontekstu individue (dijete, roditelj, nastavnik), institucije (obitelj, škola) i kulturne zajednice (različitosti s obzirom na sociodemografske, geografske i druge karakteristike članova uzorka), a početni popis indikatora je predstavljen na posebnoj tablici.

Cilj projekta:

Osnovni cilj ovog istraživanja je višeslojno sagledavanje pedagoško-andragoških implikacija (pozitivnih i negativnih efekata) promjene u obrazovnoj i odgojnoj paradigmi  izazvane obrazovnim alternacijama u pretakanju tradicionalnih nastavnih i didaktičkih aktivnosti  u svijet digitaliziranog života i on-line učenja i školovanja

Osnovno istraživačko pitanje glasi: koje posljedice po neometan razvoj i proces učenja djece i mladih donosi zahtjev za fizičkom izolacijom i smanjenjem kretanja, te dokidanje kontakta licem-u-lice koji je zamijenjen digitalnom komunikacijom?

Značaj projekta:

Projekt ima višestruki značaj kao što će imati i ostvareni rezultati istraživanja.  Društveni značaj istraživanja ogleda se u istraživačkoj nakani propitivanja spremnosti djece, roditelja i nastavnika za odgovorno ponašanje ne samo u sferi zaštite osobnog zdravlja ili u sferi akademskih postignuća, već i u stvaranju radnih navika, izgradnji socijalnih vještina u digitaliziranom svijetu komunikacije, razvoju locusa kontrole i voditeljskih sposobnosti djece i odraslih. Rezultati istraživanja će direktno doprinijeti povećanju povjerenja u čovjeka kao odgovornog bića koje svoju odgovornost gradi u skladu s dobi i socijalnom ulogom. Povjerenje u snage djeteta, roditelja i nastavnika da se samoroganiziraju i ko-kreairaju radni prostor koji zatim nude na uvid prosvjetnim autoritetima, mijenja i ukupnu paradigmu upravljanja obrazovanjem.

Projekt je namijenjen afirmiranju profesionalnog otvaranja prema novoj konceptualizaciji obrazovanja u kojoj kontrola i inspekcija, zabrana i kazna bivaju zamijenjene samokontrolom i disciplinom, slobodom i odgovornošću. Time bi se u BiH otvorili putovi nadilaženja inspekcijskog obrazovnog nadzora i njegove pretvorbe u supervizijsku potporu nastavnicima i roditeljima kao autentičnim učiteljima djece i mladih. Vjerujemo da se ovim istraživanjem mogu dokučiti i pozitivni učinci krize COVID19 i dati smjernice za odgojno-obrazovnu proaktivnost svakog zainteresiranog pojedinca, građanske skupine ili prosvjetnih autoriteta.