28. sjednica Odbora za pravne nauke Odjeljenja društvenih nauka Akademije nauka i umjetnosti održana je u prostorijama Akademije, 5. decembra 2023. godine. Između ostalog,  na ovoj sjednici obavljena je rasprava na temu  „Carevo novo ruho – metaverzum i pravo (intelektualnog vlasništva)”, i to na osnovu uvodnog izlaganja  dr.  Ize Razije Mešević, vanredne profesorice Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Profesorica Mešević je najprije ukazala da tokom pandemije COVID-19 bezbroj vrlo uobičajenih i svakodnevnih aktivnosti, kao što su posjeta muzeju ili galeriji, kupovina odjeće u trgovini, odlazak na koncert, putovanja i obilazak grada, saradnja s poslovnim partnerima itd.  – postale su nemoguće zbog tzv. „lockdowna“ širom svijeta i sigurnosnih ograničenja. Fizičko distanciranje je postalo nova društvena norma i uticalo je na mnoge aspekte naših života. Zbog nedostatka društvene interakcije, tokom perioda pandemije nastala je znatiželja za uveliko neotkrivenim potencijalom virtuelnih svjetova, a u vezi sa tim je porastao i entuzijazam vezan za kriptovalute i nezamjenjive tokene (NFT-ove).

Kao posljedica toga, počeli su da se razvijaju virtuelni ekosistemi, a u okviru kojih se kreiraju virtuelna dobra (robe) kao digitalni blizanci stvarnih (često i brendiranih) proizvoda, a kriptovalute se koriste kao sredstvo za njihovo plaćanje na virtuelnim tržištima. Uz to, NFT-ovi koji se referiraju na tu robu ili pak digitalna umjetnička djela se „kuju“ na blockchainima, te implementiraju nove softverske aplikacije i uvode inovativni hardverski uređaji (npr. VR/virtual reality ili AR/augmented reality naočale ili haptička odijela) kako bi se poboljšalo spajanje stvarnih i virtuelnih svjetova. U tom cjelokupnom ozračju, jedan pojam se izdvaja kao kategorija u kojoj se koncentrišu sva navedena kretanja – metaverzum.

U potrazi za definicijom ovog pojma, smatra profesorica Mešević, mogli bismo se izgubiti, budući da je metaverzum prilično nov tehnološki fenomen koji je još uvijek u razvoju i zapravo ne postoji jednoglasna, a posebno ne opšteprimjenjiva njegova zakonska definicija. Neki ga nazivaju novom fazom u evoluciji i razvoju interneta, drugi čak tituliraju njegovim nasljednikom, dok ga treći definišu kao virtuelni prostor, gdje korisnici, bez napuštanja udobnosti svog doma, mogu komunicirati jedni s drugima na različite načine, kao što su kupovina, igranje igara, saradnja itd.

Međutim, naglasila je profesorica Mešević, ono oko čega bi se mogli složiti jeste da metaverzum predstavlja prilično širok koncept, koji karakteriše nekoliko osobina, uključujući: virtuelnu stvarnost, virtuelna dobra, digitalne identitete (avatare ili digitalne blizance) i interoperabilnost. Osim toga, ono što je nepobitno vezano za metaverzum jeste da je ovaj fenomen otvorio niz pravnih pitanja, i to za mnoge oblasti prava, a posebno za prava intelektualnog vlasništva – autorsko pravo, patente i žigove.

Slično internetu, koji je u periodu svog nastanka pogrešno smatran neregulisanim područjem, metaverzum, također, ne predstavlja „virtuelni Divlji zapad“. Pitanje je, međutim, u kojoj mjeri se zakonske norme intelektualnog vlasništva (ali i drugih oblasti prava) kreirane za realni svijet mogu primijeniti i u metaverzumu.

Ocjena je profesorica Mešević da zakonsko uređenje metavrezuma na prvi pogled može djelovati kao normiranje „Carevog novog ruha“. Međutim, iz perspektive prava intelektualnog vlasništva, koncept dodjeljivanja zaštite nečemu što je nematerijalno, što u kontekstu virtuelnih dobara predstavlja jednu od glavnih karakteristika metaverzuma i virtuelnih tržišta – djeluje kao prilično „stara vijest“. Naime, više od 300 godina svrha prava intelektualnog vlasništva upravo jeste pružanje zaštite nematerijalnim kreacijama ljudskog uma. Stoga je prirodna posljedica da prava intelektualnog vlasništva igraju ključnu ulogu u oblikovanju metaverzuma, ali pod uslovom da učesnici ove virtuelne stvarnosti moraju poštovati norme ove pravne oblasti kreirane za realni svijet.

U raspravi koja je uslijedila zaključeno je da metaverzum postavlja niz sasvim novih izazova pred razne pravne oblasti (stvarno pravo, obligaciono pravo, poslovno pravo, bankarsko i monetarno pravo, poresko pravo, krivično pravo, pravo intelektualnog vlasništva itd.). Iako zakonodavstvo u pravilu kasni za tehnološkim napretkom i nije u stanju da drži korak za njim, ne znači da je metaverzum u legislativnom vakuumu. Pravno uređenje pojedinih pitanja u realnom svijetu vrlo često može imati primjenu i u metaverzumu, pri čemu je ključno fleksibilno tumačenje predmetnih normi. Posebno se propisi koji uređuju prava intelektualnog vlasništva nedvojbeno mogu primijeniti u virtuelnim svjetovima, budući da su za ovu pravnu oblast, koja reguliše zaštitu nematerijalnih dobara, kategorije kao npr. “virtuelno dobro” bliske i poznate. Ipak, posebno pravno uređenje pojedinih aspekata ovog novog tehnološkog fenomena će sigurno uslijediti – poželjno na međunarodnom nivou. Pri tome, buduću regulativu ne treba posmatrati kao ograničenje tehnološkog razvoja, već kao instrument njegovog usmjeravanja u interesu napretka ljudske vrste. Tehnološki progres, naime, ne može biti svrha sam sebi. 

predsjednik Odbora

akademik prof. dr. Miodrag N. Simović